U Aninoj porodici, nekada je bilo puno života i veselja. Kuća je odzvanjala smijehom, razgovorima i pjesmom. Danas, Ana (62) svjedoči o pustom domu i suzama svoje majke, koja je sa svojih 83 godine ostala gotovo zaboravljena od svoje porodice.
Nekadašnja Puna Kuća
Ana je odrasla uz roditelje, dva mlađa brata i sestru. Kuća u selu bila je mjesto okupljanja i sreće. “Dok su djeca moje braće i sestre bila mlađa, redovno smo dolazili kod roditelja. Okupljali smo se za praznike, proslave i obične vikende. No, kako su godine prolazile, sve se promijenilo,” prisjeća se Ana.
Kada je otac preminuo, posjete su postale rjeđe. “Jedan brat je dolazio pokošati travu ili popraviti nešto, ali sada dolazi jednom u mjesec-dva, ako i toliko. Njihove supruge nisam vidjela od Božića, a o njihovoj djeci da i ne govorim,” kaže Ana s tugom.
Borba sa Samoćom i Bolom
Majka je prošle jeseni doživjela težku povredu kada je pala s merdevina dok je brala jabuke. Ana je tada odlučila preseliti kod nje kako bi joj pomogla. “Tek sada razumijem koliko joj je bilo teško kada bi govorila da joj niko ne dolazi.”
Sestra živi u inostranstvu i nije posjetila majku godinama. Unuci, koji su nekada bili redovni gosti, sada biraju odmore na egzotičnim destinacijama. “Komšinica joj je pokazala na Fejsbuku slike unuka iz Španije i unuke s Tenerifa. Plače gledajući njihove slike i pita me hoće li doći na ljeto. Nemam odgovore na takva pitanja, i srce mi se stegne,” priča Ana.
Prazni Pokušaji Okupljanja Porodice
Ana je pokušala okupiti porodicu za Božić, ali samo polovina ih je došla. “I to ju je nahranilo do sada. Podsticanje unuka da nazovu baku, da je pitaju kako je ili joj povjere planove, izgleda kao nemoguć zadatak,” kaže Ana.
Život Uz Majku
Na pitanje da li majci nije dovoljna njena prisutnost, Ana odgovara: “Mama voli svu svoju djecu i unuke jednako. O svakome želi sve znati. Istina, sretnija je otkako sam s njom, ali vidim koliko je boli što rijetko ko dolazi. Bog zna koliko mu zahvaljuje na tome što sam uz nju, ali njena tuga zbog usamljenosti ostaje prisutna.”
Ova priča podsjeća na važnost porodice i brige o starijim članovima, koji su često zaboravljeni u životnim obavezama i brzini modernog doba. Posjeta, poziv ili riječ podrške mogu napraviti ogromnu razliku u njihovim životima.
){kind=link}