Učiteljica iz Slovenije izabrala eutanaziju u Švicarskoj zbog neizlječive bolesti
Alenka Čurin-Janžeković, učiteljica iz Slovenije, rođena 1957. godine u Mariboru, odlučila je okončati svoj život putem eutanazije u Švicarskoj. Alenki je kao 12-godišnjoj djevojčici u Klinici za ortopediju na Šalati u Zagrebu dijagnostikovan Morquiov sindrom, rijetka nasljedna metabolička bolest koja uzrokuje raspadanje kostiju i hrskavice. Ova teška dijagnoza ju je pratila kroz cijeli život, a posljednjih godina patila je od velikih bolova koji su s vremenom postajali sve gori.
Borba za dostojanstvenu smrt
Alenka je bila zagovornica prava na eutanaziju i godinama se borila za njenu legalizaciju u Sloveniji. U martu 2023. godine odlučila je otići u Švicarsku, gdje je eutanazija legalna, kako bi okončala svoje patnje. Preminula je 13. marta nakon što je popila smrtonosni koktel lijekova koje je tražila od švicarske organizacije Dignitas, koja pomaže ljudima u sličnim situacijama.
- „Ne bojim se smrti. Konačnu odluku sam donijela kada su bolovi postali nepodnošljivi, a znala sam da će samo postati gore“ – kazala je Alenka u jednom od svojih posljednjih intervjua.
Podrška porodice i supruga
Njen suprug, Marijan Janžeković, bio je uz nju tokom cijelog procesa. On je obećao Alenki da će se nastaviti boriti za legalizaciju eutanazije u Sloveniji. Nakon njenog odlaska, rekao je: „Oprostio sam se s njom samo fizički. Duhovno ćemo ostati povezani sve dok ne dođe moj trenutak.“
Alenka je u svom pismu Dignitasu napisala: „Volim svoj život i sve bih ponovila. No, ne želim umirati polako, među tuđim ljudima. Zato sam izabrala vas da mi pomognete.“
Put ka eutanaziji
Troškovi registracije u švicarskoj organizaciji iznosili su 200 švicarskih franaka, a članarina 90 franaka godišnje. Postupak eutanazije koštao je oko 10.790 franaka, uključujući neophodnu medicinsku dokumentaciju i odobrenje. U Švicarskoj, eutanazija je dostupna osobama s terminalnim bolestima, neizdrživim bolovima, ili onima s trajnim invaliditetom.
Alenka je dobivala brojne poruke podrške zbog hrabrosti da otvoreno govori o svom stanju i odluci o eutanaziji. Njena priča i borba ostavili su dubok trag u Sloveniji, te su postali važan dio diskusije o pravu na dostojanstvenu smrt.
Zaključak
Alenkina odluka da okonča život eutanazijom nije bila laka, ali ju je donijela s hrabrošću i dostojanstvom. Njena borba za pravo na eutanaziju i dalje odjekuje, a njen suprug Marijan nastavlja borbu za legalizaciju ovog prava u Sloveniji.
