Otac Predrag Popović, sveštenik poznat po dijeljenju hrišćanskih načela i mudrosti sa vjernicima, nedavno je u javnom obraćanju upozorio na opasnosti koje dolaze sa samoćom i stavom „ne treba mi niko“. Prema riječima oca Predraga, ovo razmišljanje može biti prvi znak duhovne izolacije, jer đavo, kako kaže, odvaja čovjeka od njegove suštine i povezanosti s porodicom.
Opasnosti Samoće i Zatvaranja u Sebe
Otac Predrag objašnjava da kada osoba počne vjerovati da joj „ne treba niko osim Boga“, ona se postepeno udaljava od svoje porodice i zajednice. Ovaj način razmišljanja može učiniti osobu ranjivom i podložnom manipulaciji, jer gubi povezanost sa ljudima koji joj mogu pružiti podršku i vodstvo.
„Meni ne treba niko. Samo ja i Bog. Ovo razmišljanje nosi brojne zamke“, rekao je otac Predrag. „Na taj način, osoba se odvaja od porodice, postaje lijena i lakše je kontrolisati bez otpora. Čovjek tada počinje voljeti samoću, što može biti opasno za njegovu duhovnu dobrobit.“
Đavo i Suština Spasenja
Otac Predrag naglašava da, iako osoba možda misli da i dalje služi Bogu, zapravo se udaljava od suštine vjere. On objašnjava da je đavolski trik u tome da osoba i dalje vjeruje da živi po Božijem putu, dok se zapravo sve više udaljava od pravih vrijednosti i duhovne povezanosti sa bližnjima.
Zajednica i Porodica Kao Izvor Snage
Važnost porodice i zajednice otac Predrag vidi kao ključno uporište za napredak i duhovnu stabilnost. On upozorava da kada čovjek izađe iz okvira zajednice i porodice, postaje lako njime manipulisati. Prva stvar koju đavo, prema njegovim riječima, čini jeste da udaljava osobu od njenih najbližih, stvarajući iluziju zadovoljstva u samoći.
„Kad se čovjek odvoji od suštine, lako upada u zamke letargije i duhovne slabosti,“ upozorava otac Predrag. „Nikada ne izgovarajmo i ne mislimo da nam u životu ne treba niko, jer nas to odvaja od onih koji nas podržavaju i s kojima dijelimo život.“
