Budističko vjerovanje, biti ćete sretni u životu ako u ovim situacijama naučite da ignorišete ljude.

​Međuljudski odnosi su ogroman izvor zadovoljstva i sreće, ali su i glavni uzrok nezadovoljstva i nesreće. Ne treba se čuditi jer sve pojave i situacije imaju dva lica, obično suprotna. Dakle, jedan od ključeva sreće je učenje zanemarivanja riječi, stavova i ponašanja mnogih ljudi.

U stvari, postoje slučajevi kada je ignorisanje stvar mentalnog zdravlja, jer postoje stavovi koji nas mogu destabilizovati ili ometati do te mjere da nas spriječe da krenemo naprijed i ostvarimo svoj potencijal. Shvatanje da se hranimo toksičnim vezama, u kojima smo i sami glavne žrtve, prvi je korak da se oslobodimo mreže u koju smo upali.

Kaže se da je jednom čovjek prišao Budi i ne rekavši ni riječ, pljunuo mu u lice. Njegovi učenici su bili ljutili, a on je pokazao da je ignorisanje vještina.
Ananda, najbliži učenik, pitao je Budu:
Dajte mi dozvolu da ovom čovjeku dam ono što zaslužuje!
Buda se mirno obrisao i odgovorio Anandi:
Ne. Razgovaraću s njim.
I spajajući dlanove svojih ruku s poštovanjem, rekao je čovjeku:

Hvala. Svojim gestom omogućili ste mi da vidim da me je bijes napustio. Izuzetno sam vam zahvalan. Vaš gest je takođe pokazao da Ananda i ostali učenici još uvijek mogu biti napadnuti od bijesa. Hvala! Mnogo smo vam zahvalni!

Očigledno da čovjek nije vjerovao onome što je čuo, osjećao se dirnut i u nevolji.

Ova priča pokazuje nam šta tačno znači ignorisanje, riječ koja često ima negativno značenje i može da nas natjera da “loše ljude” ignorišemo.

Ignorisanje jednostavno znači ne dozvoliti da štetne riječi, stavovi i ponašanje drugih utiču na našu unutrašnju ravnotežu. Nije potrebno pribjegavati skrivenom nasilju ili agresiji, dovoljno je stvoriti zaštitni oklop oko nas.

Radi se o tome da naučimo da ignorišemo određene ljude u određenim situacijama, a čak ni nije potrebno da se udaljimo od njih, jer na kraju krajeva, svi imamo svijetla i sjenke. Ignorisanje nije oblik osvete ili način da se drugi osjećaju inferiorno, to je samo način da se zaštitimo .

3 situacije koje morate naučiti da ignorišete

1. Destruktivna kritika. Kada kritike nemaju za cilj da nam pomognu, već samo da nas obeshrabre i učine da se osjećamo inferiorno, trebalo bi da ih ignorišemo. Ne dozvolite drugima da vam sude a da prvo ne obuju vaše cipele i ne dozvolite da vas njihove kritike povrijede.

2. Loša djela. Ako se osoba loše ponaša prema vama, nemojte dozvoliti da njegovo ponašanje izmijeni vašu psihološku ravnotežu, jer će tada postići svoj cilj. Zapamtite da vam može naštetiti samo ako mu to dozvolite. Ako primijetite loše djelo, preispitajte svoja očekivanja od te osobe i krenite dalje.

3. Manipulacije. Neki će pokušati da vas kontrolišu emocionalnom manipulacijom. Važno je da toga budete svjesni i da naučite izbjegavati komentare koji se oslanjaju na vaš osjećaj odgovornosti, krivice ili čak naklonosti, kako biste donosili odluke koje inače ne biste donijeli. Kada naučite da ignorišete takve komentare, postaćete zaista slobodni da odlučite o svakom koraku u svom životu.

Izgradite svoj štit “radikalnim prihvatanjem”

Toliko smo navikli da reagujemo, da se ljutimo spontano kad se neko ponaša loše, ili smo tužni kad smo kritikovani. U stvarnosti su ove reakcije normalne, ne smijemo se pretvarati da smo kao Buda, problem je kada traju duže nego što bi trebalo i mogu da nas oštete.

Naučiti ignorisati je proces koji zahtijeva mnogo pripreme i duboke promjene u stavu. Iako se može činiti kontradiktornim, efektivno ignorisanje ne znači zatvaranje u sebe, već upravo suprotno: potpuno otvaranje svijetu. Vrlo jednostavna i moćna tehnika za to je “radikalno prihvatanje”.

Ova tehnika je dio dijalektičko-bihevioralne terapije, koju je razvila psiholog Marsha M. Linehan sa Univerziteta u Vašingtonu i fokusirana je na emocionalnu regulaciju pojačavanjem sposobnosti kao što su tolerancija prema tjeskobi i puna svijest, tako ukorijenjena u budističkoj filozofiji.

Radikalno prihvatanje znači prihvatiti nešto u potpunosti, bez prosuđivanja. U praksi mnoge stvari koje nam drugi kažu ili nam smetaju jer ne ispunjavaju naša očekivanja odbijamo, odbijamo da prihvatimo te riječi, stavove ili ponašanja. Ovo odbijanje je plamen koji podstiče frustraciju, ogorčenost, mržnju ili tugu.

Kada praktikujete radikalno prihvatanje, jednostavno pretpostavljate šta se dogodilo, bez donošenja vrijednosnih procjena. Psihološka distanca stvara štit oko vas koji vam pruža mogućnost da reagujete na ovu situaciju kako ne biste bili emocionalno oštećeni.

Izvor: bebamur

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here